|
 Ponedjeljak, 06. 12. 2010. u 20h
Teatar ITD, Velika dvorana, Savska 25, Zagreb
Svetislav Basara
HIPERTENZIJA
Igraju: Predrag Ejdus i Branislav Bane Trifunović
Režija: Svetislav Basara
Produkcija: Kulturni centar Inđija
Na redovnom repertoaru Scene „KULT“ u Beogradu
Prodaja karata:
- Središnja knjižnica Srba u SKD "Prosvjeta", Preradovićeva 18/1, Zagreb (radnim danom od 10 do 18h)
- &TD prije predstave
Cijena karte: 30 kn
Svetislav Basara, jedan od najznačajnijih suvremenih srpskih književnika, sa već sada antologijski priznatim dramaturškim opusom, u svom novom komadu “Hipertenzija“ na autentičan, duhovit, ironičan način, bez banalne dnevno-političke aktualizacije, donosi «apsurdno-istinitu» priču punu grotesknog i paradoksalnog humora. S glumačkim dvojcem Predrag Ejdus – Branislav Trifunović, Svetislav Basara, po prvi put, svoju tragikomičnu priču postavlja na scenu, što ovu predstavu čini nesvakidašnjim kazališnim događajem.
Predstava je fabulom na tragu “Balkanskog špijuna” a mnogo više na tragu “Profesionalca“, Dušana Kovačevića. U svakom slučaju sjajan komad koji će vas nasmijati, ali istovremeno i dobro zamisliti u vezi dnevno političkih tema i našeg mjesta u njima, pa je za svaku preporuku.
TRAKTAT O PRITISKU I PARANOJI
Ima već više od dvadeset godina otkako živimo u uvjetima povišenog društvenog pritiska. Približno jedna polovica Srbije smatra da je ta hipertenzija endogena, da je posljedica opijenosti poviješću i fascinacije povijesnim porazima, druga, pak, polovica Srbije uvjerena je da su nevolje s hipertenzijom egzogene, to jest da nam je hipertenzija nametnuta i da se neprestano namjeće iz tajnih centara moći u Vatikanu, Vašingtonu, Briselu i tko zna još gdje. Ta nepodudarnost percepcija realnosti dovela je na kraju do stvaranja dvaju Srbija. Jedna je, bajagi, pravovjerna i patriotska; druga je, navodno, mondijalisitička, globalistička i izdajnička. Verbalni i tekstualni građanski rat između tih dvaju Srbija vodi se već godinama u medijima s promjenjljivo ratnom srećom. „Hipertenzija” se, kako i dolikuje kazalištu, bavi (crno)humornom i (tragi)komičim aspektima te borbe s vjetrenjačama. Pri tom se ne zadržava isključivo na suvremenim srpsko-srpskim bitkama već se kroz prisjećanja ražalovanog udbaša Mitra Kurdulije vraća u prošlost, u sedamdesete i osamdesete godine prošlog vijeka i ulazi u dijalog sa, sada već klasičnim djelom Duška Kovačevića „Profesionalac”. Budući da je naša realnost još uvijek mješavina mitologije tajnih službi, velikih političkih priča i uličnih viceva i sprdačina, to su u komadu kao ravnopravni segmenti scenske realnosti postavljeni vicevi, aforizmi i opća mjesta patriotskog novinarstva. Možda se gledaocu neće biti lako snaći u fantazmagoričnom svijetu Mitra Kurdulije i njegovog oponenta Igora Furtule; možda se nekome učini da je autor pretjerao. Pravo govoreći: bila mi je namjera pretjerati. Ali ma koliko pretjerivao, sve je to bljedilo pred stvarnošću u kojoj se – na primjer – žirafe dočekuju s najvišim državnim počastima i nepodijeljenom pažnjom „ozbiljnih” medija.
Kazalište, uostalom, nije tu da mijenja realnost nego da ukazuje na stvari koje bi trebalo promijeniti. Ako se pri tom nasmijemo, dobro je. Još ako nas se sjete za Dan bezbijednosti, našoj sreći neće biti kraja.
Svetislav Basara
|
